Zavjetno hodočašće poginulim braniteljima i braniteljicama u Vukovaru
Nakon duge dvije godine ograničenog kretanja ljudi i brojnih zabrana, zbog virusa koji je formalno „zaustavio“ svijet i odnio brojne živote u nepovrat i nakon trećeg pokušaja, žene iz udruge „Žene u Domovinskom ratu“ Bjelovarsko- bilogorske županije krenule su na put odavanja počasti poginulim braniteljicama i braniteljima. Iz svih gradova i mjesta županije, od Bjelovara, Daruvara, Predavca, Velikog Grđevca, Palešnika , Velike Pisanice…. do Virovitice ,braniteljice, majke i supruge, poginulih branitelja, ratne liječnice i novinarke, supruge ratnih vojnih invalida i oboljelih od PTSP-a, žene koje nose fizičke i psihičke ratne traume , zbog nametnutog nam osvajačkog rata od strane srbočetničkog neprijatelja zapalile su svijeće na spomen obilježjima poginulim vitezovima, koja živo podsjećaju na ljude i na najveću Hrvatsku tragediju u kojoj je stvorena Domovina.
Organizirana hodočašća, molitva za braniteljske duše, zapaljena svijeća i cvijet su najmanje što možemo učiniti za nesretne sinove Domovine koji su otišli zauvijek, da bi mi, naša djeca i unuci, danas, živjeli život u slobodnoj Hrvatskoj – glavna je poruka hodočašća za poginule branitelje i braniteljice! Posebna je zanimljivost, zavjetnog putovanja, da su uz molitvu, domoljubne pjesme i razgovor u samom autobusu, stvorena, do ove godine brojna trajna prijateljstva koja imaju za cilj- pomozimo jedna drugoj ! Ne procijenljiva su iskustva, o samopomoći i savjetima žena koje žive u obitelji sa teško bolesnim suprugom koji i danas proživljava rat nakon rata, uz naglasak, da PTSP ostavlja tragove na cijeloj obitelji. Kako se nositi sa tim teškim problemom, koji za posljedicu uzrokuje nastajanje brojnih malignih i kroničnih bolesti, kako i gdje se liječe i što im najviše pomaže u životnom krugu iz kojega više nemaju kamo- kažu žene, zbog godina i različitih bolesti koje imaju.
Zanimljivo je, da su mnoge od njih kao vid terapije pronašle su u amaterskom kulturnom stvaralaštvu, pisanju pjesama ratne tematike, koje će, nakon lektorskih zahvata biti objavljene u zbirci pjesama, „Domoljubni zapisi iz braniteljskog pera“, te ostati u naslijeđe mladim budućim generacijama kao pisani trag istine o Domovinskom ratu. Upravo, kulturno ratno stvaralaštvo vezano za obrambeni rat Hrvatske, nikada nigdje nije zabilježeno u svijetu i predstavlja neprocjenljivo blago još uvijek slabo prepoznato od nadležnih kulturnih institucija.
Zavjetna hodočašća, po Hrvatskoj za branitelje, a koje organizira udruga „Žene u Domovinskom ratu“, Bjelovarsko- bilogorske županije uz pomoć Ministarstva branitelja, županije i grada Bjelovara te nekoliko sponzora, ostaju, trajna i neizbrisiva u sjećanju žena koje su bile sudionici Domovinskog rata!
Nakon paljenja svijeća, na svim spomen obilježjima u Vukovaru u Svetištu Aljmaš kod Gospe od Utočišta, u ranijem dogovoru sa Aljmaškim novoimenovanim župnikom i rektorom svetišta, prečasnim, Tomislavom Čurićem upriličena je misa zadušnica za sve poginule branitelje u Vukovaru i u cijeloj Hrvatskoj . Prečasni Čurić, priredio je poseban doček za žene iz udruge koji nikada nigdje , prema njihovim riječima, nisu doživjele! Prilazeći Svetištu, zazvonila su sva crkvena zvona u znak dobrodošlice, održan je kratki prijateljski opuštajući razgovor sa domaćinom, koji je uvijek otvoren za razgovor sa braniteljicama i braniteljima o brojnim životnim problemima i pitanjima koja mu se postavljaju.
Svetu misu zadušnicu, predvodili su zajednički bivši upravitelj Svetišta, prečasni, Ante Markić i novoimenovani aljmaški upravitelj, Tomislav Čurić, koji, nakon mise nije sakrivao svoje iskrene osjećaje i zahvalu ženama koje su pjevale religijske pjesme tijekom cijelog misnog slavlja, što je, pohvalio je Čurić, danas, zaista prava rijetkost! Za uspomenu kao znak zahvalnosti na ovaj nezaboravni susret, darovana mu je boca stare rakije iz Bjelovarsko- bilogorskih voćnjaka, koju je posebnom tehnikom oslikala, članica udruge, umjetnica- Marija Škreblin.
Nažalost, korona i maligne bolesti, spriječile su nekoliko žena iz udruge u njihovoj velikoj želji da već tradicionalno budu dio ovog domoljubnog zavjetnog hodočašća u herojski Vukovar - nisu doživjele tu radost.
Napisala : Dubravka Vukoja
