(Nevenki Neni Topalušić, pripadnici Gromova, 100. postotni ratni vojni invalid)

pod tamnim nebom korača sudbina
u teškim vojničkim čizmama
gazi živote, čupa duše
ranjene oči plaču nemoć,
a Nena ih previja toplinom srca
i stavlja dlan na rasparano tijelo
majčinski nježno, sestrinski brižno,
onako kao što umije samo žena

zasipaju zvižduci olovni
para oštrica ubojita
razara dubina,
a Nena neustrašiva
neumorna
sijevajući sa svojim Gromovima
prkosi osmijehom
i svojim zlatnim uvojcima
dok izbija krv kroz sterilnu bjelinu

i nije se okitila lovorima
niti razvila barjake slave
nije ni u prsa se udarila niti jednom
al' neda na dostojanstvo
i nikom u čast da dira
otvorene rane svojih branitelja
zadnjim dahom života
Nena previja ljubav.

Anita Martinac
Prethodni
  Ispraćaj
Sljedeći
Kobre  
  Domoljubni zapisi - Sve