Zloglasni logor Bučje
Zloglasni logor Bučje, osnovan u siječnju 1991.godine, bio je jedno od mjesta na kojima su srbočetnici provodili najokrutnija mučenja i smaknuća, nad hrvatskim civilima, među kojima su bile žene i djeca hrvatske nacionalnosti. Nažalost, među logorašima koji su mučeni bilo je i nekoliko zatočenika srpske nacionalnosti koji su se odbili priključiti srpskim paravojnim postrojbama.
Kroz logor, u samo 6 mjeseci prošlo je preko 300 zatočenika, uglavnom iz Požeško- slavonske županije, koji su sustavno psihički i fizički brutalno mučeni. Do danas, još se uvijek ne zna sudbina 24 osobe, među kojima je i ime glavnog organizatora otpora Hrvata prema lokalnim srbočetnicima i izdajnicama ,velikog domoljuba, doktora Ivana Šretera. Dio zatočenika je razmijenjen u dvije razmjene, u kolovozu i listopadu 1991. godine, a u prosincu 1991. preživjele Hrvate, srpske postrojbe premjestile su u logor Stara gradiška. Konačnu slobodu, preostali zatvorenici dočekali su u razmjeni izvršenoj 16.siječnja 1992.godine.
Obilježavajući 31.obljetnicu stradavanja žrtava logora Bučje, 16.siječnja, počast su odali : preživjeli logoraši, predstavnici Udruga logoraša, srpsko- koncentracijskih logora Bučje, Požeško-slavonske, Sisačko-moslavačke, Splitsko-dalmatinske i Vukovarsko- srijemske županije te brojni predstavnici braniteljskih udruga i stradalnika iz Domovinskog rata kao i predstavnici civilnih i vojnih vlasti.
Josip Cah, predsjednik Udruge logoraša srpskog koncentracijskog logora Bučje i ove se je godine prisjetio svih žrtava logora koji su prošli nečovječna mučenja. I ove godine,kao i svih dosadašnjih, Cah je najoštrije osudio nekažnjavanje zločina i zločinaca s Pakračkog područja!
Ivana Rihter, kćerka Bogumila Dostala, nestalog hrvatskog branitelja i zatočenika logora, dirljivim riječima obratila se je, brojnim okupljenima na ovoj tužnoj obljetnici :“Meni i bratu srbočetnici su uništili djetinjstvo i život, ostali smo bez našeg samohranog oca i nažalost, mi još uvijek, trideset i jednu godinu iza rata ,uzaludno, tražimo njegove posmrtne ostatke. Želimo, znati gdje je i da konačno imamo mjesto gdje možemo ocu zapaliti svijeću !“.
Civilna žrtva rata je i Zlata Kranjčić, koja je bila među 13 zatočenih žena logora Bučje a kasnije i logora Stara Gradiška. Sve obljetnice, za nas logoraše su ponovno preživljavanje mučeništva i patnje, kazala je Kranjčić, u nama i danas živo žive slike zlostavljanja, ponižavanja, bola i krikova. Ali, najviše od svega, istakla je Kranjčić, boli nas nezainteresiranost institucija koje su mogle učiniti više i kazniti zločince, koji žive u našoj neposrednoj blizini i slobodno se kreću među nama. Zašto, i tko ih štiti- pita se Zlata Kranjčić!?
Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Ivan Turudić, istakao je, da se u Hrvatskoj , nažalost, još uvijek traga za posmrtnim ostacima, mirotvorca i humaniste, dr. Ivana Šretera iz Lipika kao i za 1 800 nestalih branitelja i civila.
Sigurni smo, da među nama žive oni koji čuvaju tajne ove tragedije i da sigurno znaju gdje su posmrtni ostaci 24 žrtve logora Bučje, ali do dana današnjeg šute!- zaključila je županica, Požeško – slavonske županije, Antonija Jozić. Prava istina, zaključila je županica, Požeško- slavonske županije, Antonija Jozić, donijela bi mir brojnim obiteljima koje već desetljećima traže svoje najmilije članove obitelji.
Napisala: Dubravka Vukoja
Fotografije: Miroslav Ivančić
