Ne gazite grobove junaka
Vi, što dragu dišete slobodu
Jer njihove živite živote,
Ne mutite od izvora vodu!

Sjajna zvijezda na vrh neba
Ne rađa se zbog vrednote vaše.
Nego svijetu spram junaštva onih
Koji za vas svakog života daše.

Istom ova domovina draga
Sjajom svoje velebne ljepote,
Tek dijelom usporedit se može
Veličinom njihove vrednote

Croacio, puno puta se rađaš
Isto gnijezdo više puta činiš
Pa pripazi za ljubav junaka,
Istu grešku da opet ne učiniš.

Na svom stablu svoje gnijezdo sviti
Nek tvoj korijen temelje ti grije
Snagom krila soko će se dići
Ponad svoje zemlje najmilije.

Ime tvoje svetinja je nama,
Domovino najljepša na svijetu.
Prah junaka što u sebi kriješ
Nek procvjeta u najljepšem cvijetu.

A svi oni što od svoje zlobe
Na koljena pred tuđinom kuču,
Na sebe će baciti prokletstvo
One hule što nad tobom viču.

Svima njima što živote daše
Neka bude tvoja zemlja laka
Bar zbog svete povijesti nam teške;
„Ne gazite grobove junaka!“

Slavko Zlomislić
Prethodni
  Moje suze
Sljedeći
Oluja  
  Domoljubni zapisi - Sve