Zgarište, pepeo i dim.
Tu dom bio je moj,
sada nema ga više.
Ostadoše uspomene
skrivene duboko u meni.

Podmukao je zločin
ubiti prošlost,
jer stvarnost suzom
iz krvi se rađa.
Prošli su dani ideala
krvlju ispisane ratne priče.

Po zemlji našoj
ne treba više
tisuću godina
ni kapi kiše,
jer zemlja prokletstva
napi se krvi od onih
što ginuli su prvi.

Očajni vapaji
i gorke suze.
Nad tijelo svako
natkri se tuga.
Ruka rata još jednom uze
oca, sina, sestru i brata.      

Granatama zasipana,
napaćena naša
zemlja lijepa,
kroz vjetar rata
bukne snagom
mladosti svoje.

Kroz Bljeskove i Oluje
zalupi glasno
prokleta vrata
ovog krvavog rata.

Posvećeno svim hrvatskim braniteljicama i braniteljima

Verica Marunček
Prethodni
  Kobre
Sljedeći
Moj rod  
  Domoljubni zapisi - Sve