DANIJEL BOROVIĆ - RATNI PILOT: POVIJESNI PRELET IZ BiH U HRVATSKU 4. veljače 1992.
Kneginec Gornji, kod Varaždina, posebno se ponosi svojim ratnim pilotom Danijelom Borovićem, kojemu je nadzvučni avion MIG-21 bio sastavni dio svakodnevnog života. Danijel je za razliku od svojih brojnih vršnjaka u potpunosti ispunio dječačke snove upisavši se u Zrakoplovnu vojnu gimnaziju „Maršal Tito“ u Mostaru zbog ljubavi prema avionima a i zbog neimaštine jer mu je otac umro kada je bio u trećem razredu osnovne škole. Nakon uspješnog završetka gimnazije, školovanje nastavlja u Zrakoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru gdje 1981.godine stječe zvanje potporučnika pilota. Kao jedan od najboljih pilota u svojoj klasi odabran za obuku na nadzvučni avion MIG-21 na aerodromu u Batajnici kod Beograda. Uslijedila je slijedeća baza, govori nam Borović, najelitniji vojni objekt u bivšoj SFRJ – aerodrom Željava.
- Gospodine Borović, kako ste uopće postali vojni pilot? Za to zanimanje treba puno odricanja u životu.
- Svi dječaci u djetinjstvu razmišljaju o tome zanimanju, no, mene su zapravo u tom smjeru natjerale životne okolnosti, kao devetogodišnjak ostao sam bez oca , majka je prehranjivala cijelu obitelj i bili smo vrlo siromašni. U osmom razredu došli su predstavnici Vojnog ureda i u moj Kneginec predstavljati nastavak školovanja u srednjim vojnim školama razmještenim širom bivše SFRJ, nisam puno razmišljao i odabrao sam najteže: postati vojni pilot, besplatno školovanje i život u Mostaru.
- Kako danas gledate na tri i pol desetljeća života unazad? Kako ste doživjeli prve informacije o mogućem ratu!?
- Nisam ni u snu razmišljao o ratu i da bi se on kojim slučajem mogao dogoditi baš meni i mojim kolegama. Bili smo šokirani informacijama da će se u Hrvatskoj dogoditi nešto tako strašno! Te ratne 1991. godine imao sam samo 32 godine i službovao sam u Bihaću.
- Vaš dotadašnji život, preokrenuo se za 180 stupnjeva, (ako je 360, to je puni krug i dođe na isto, nema promjene) nestali su: mir, druženja mladih, ljubavi, plesnjaci i smijeh!? Postali ste preko noći ozbiljni odgovorni ljudi?
- Bio sam u Bihaću u elitnom vojnom podzemnom objektu, koji je bio u okruženju krajinskih Srba. Bili smo u svojevrsnoj informativnoj blokadi jer nismo znali što se događa u vanjskom svijetu. Mi smo se godinama pripremali i školovali za nekakvu zamišljenu “borbu„ kao što se danas djeca igraju između sebe, ne sluteći nikakav rat….
- U vojsci su bili česti mješoviti brakovi, koliko je ta činjenica imala utjecaja na Vašu odluku, kuda i kako krenuti dalje u novim životnim, ovaj put ratnim uvjetima?
- Fenomen nas pilota bio je što je dosta kolega bilo oženjeno srpkinjama, čim su počela prva previranja, većina pilota Hrvatske nacionalnosti oženjeni srpkinjama, otišli su sa obiteljima u Srbiju. To je bilo neshvatljivo ali istinito. Nikome nisam ništa govorio, jer je bilo preopasno išta govoriti, došlo je do podjela po nacionalnoj osnovi i preko noći je došlo vrijeme da ne možeš nikome vjerovati ali sam u sebi čvrsto odlučio da se vratim u Hrvatsku sa nadzvučnim avionom MIG-21. Zadnjih deset godina sam bio pripadnik elitnog 117. lovačkog puka, koji je bio stacioniran na aerodromu Željava kod Bihaća. Bio sam svjestan gotovo nemoguće misije koju sam si postavio za cilj! Nisam mogao više gledati brutalni i krvavi rat koji je JNA počela otvoreno voditi protiv Slovenije i Hrvatske…a bili smo okruženi sa svih strana srpskim snagama! U cijeloj opasnoj misiji razmišljao sam kako spasiti suprugu i sina….
- Vi danas tvrdite da rata uopće nije trebalo biti!? Možete nam tu vašu tvrdnju malo pojasniti jer smo mi bili napadnuti i zna se tko je započeo rat!?
- Zna se kroz povijest da niti jedan rat nije nikada nikome donio baš ništa dobro, rat je zapravo nastavak politike samo drugim sredstvima, rat je posljedica neuspješnih političara u kojemu nažalost strada veliki broj ljudi da bi na kraju te strašne tragedije ipak političari zajedno sjeli za jedan stol i pregovarali o sudbini država i nedužnih ljudi. Činjenica je da u glavi nekih pojedinaca nešto ne „štima“ a posljedice su prestrašne – pojašnjava Borović.
- Gospodine Borović, mjesecima ste pripremali u najvećoj tajnosti povijesni podvig: izvlačenje obitelji i prelet u Hrvatsku sa avionom. Kako ste kasnije saznali, bili ste i praćeni i prisluškivani od službi „bezbednosti“ 24 sata.
Zanimljivost je da je jedan mladi povjesničar, pripremajući se početkom 2024. godine za snimanje podcasta Gdje si bio '91, u nekom arhivu pronašao dokument iz 1988. godine, nazvan Informacija – kritika SKJ i politika nesvrstavanja, klasificiran kao UN – Anarholiberalizam, a iz kojeg se vidi da su me neki kolege piloti „otkucali“. Dokument je izdan od Komande RV i PVO, Odeljenje bezbednosti, a na dvije stranice između ostalog navodi se i ovo: „Borović je za vreme vežbe na aerodromu Pleso, 20.05.1998. godine, pred grupom pilota iz svoje jedinice, kada se diskutovalo o glasanju poverenja SIV-a i o ulozi Partije u našem društvu, rekao da Partija u stvari ne dozvoljava partnere, a zatim nastavio: Partija ne dozvoljava nikome da konkuriše za vlast sem nje, a pre rata šta su bili, bili su obični banditi. Posle rata su se dograbili vlasti i sada je nikome ne daju. Ostvarili su monopol vlasti“. Prema rečima „Avale“ (očito suradnik službe, a jedan od prisutnih kolega pilota), Borović je zagovarao liberalniji stav, davanje mogućnosti svima, neku vrstu višepartijskog sistema, a zatim govoreći o nesvrstanosti i drugu Titu rekao: „Kakve veze ima nesvrstana politika i car Haile Selasija. On je pokrao svoj rođeni narod, milione dolara je prebacio u švajcarske banke, a narod gladuje. Mi se zalažemo za ravnopravnost, demokratiju, pomoć siromašnima, itd, a Tito poklanja caru jahtu“. Na primedbu Perkovića (kolega pilot) da se treba boriti za svoje stavove legalnim putem preko svojih osnovnih organizacija SKJ, Borović ističe da nemaju šta tamo da govore, da se u osnovnim organizacijama radi po šablonu, da se tom linijom ne može isterati pravda i sl, …“
- Povijesni dan u mojem životu je 4. veljače 1992.kada sam nakon višemjesečnog dogovaranja i iščekivanja, došao u priliku poletjeti avionom jednosjedom MIG-21 u jednom smjeru,…put Hrvatske. Preko kolege pilota, jedinom pilota uključenog u našu tajnu akciju, oko 14 sati sam poslao signal za izvlačenje supruge…Sa sinom Vanjom bila je u drugom dijelu Bihaća kod prijatelja muslimana i čekala da netko nepoznat dođe po njih dvoje i prebaci ih u Hrvatsku. Unatoč loše vremenske situacije na planiranoj ruti prema aerodromu u Puli, tijekom noćnog leta u zračnom prostoru BiH izvodim nagli manevar “prevrtanja“, okrećem avion na leđa i odvajam se od vođe para sa kojim sam radio vježbu presretanja . Nakon odvajanja letio sam prema Zadru i Cresu u gotovo nemogućim uvjetima: zamračeno priobalje, jaka sumaglica i mrak, lutanje Kvarnerom i pokušaj pronalaska grada Rijeke, te već pri kraju sa gorivom uspijevam sletjeti na neosvjetljenu pistu pulskog aerodroma, brzinom od 300 kilometara na sat. Neopisiv osjećaj- prisjeća se detalja povijesnog preleta , hrabri pilot- Danijel Borović.
- Sudjelovali ste u svim vojno redarstvenim akcijama i operacijama u Domovinskom ratu, dobili ste preko 15 odlikovanja, zahvala i brojna druga priznanja, međutim, kako govorite, nikada niste dobili zasluženi čin, dok su neki obični vojnici danas generali. Zbog te nepravde ste 2003. otišli na svoj zahtjev u prijevremenu mirovinu!?
- Da, ja sam vrlo principijelan čovjek u životu, da sam ušao u politiku bio bi podoban ali ja to nisam želio , želio sam ostati profesionalac u vojsci i stranački ne opredijeljen, tako da sam kroz 11 godina službe u HRZ-u napredovao samo jedan čin, od bojnika odmah po preletu, do pukovnika i to 1995. Na vlastiti zahtjev sam umirovljen 2003. i ostavili su me u istom činu, iako je u uređenim vojskama običaj da se zaslužnim časnicima prilikom umirovljenja dodijeli viši čin. Nažalost, nekoliko prijedloga za dodjelu Odličja i promaknuća u čin brigadira, koje je Zapovjedništvo Zrakoplovne baze Pleso slalo od 1994.-2001. prema Zapovjedništvu HRZ i PZO, bez ikakvog pismenog ili usmenog obrazloženja su odbijeni. Najveći je paradoks da sam bio na listi perspektivnih pilota! Da bi mogao otići iz vojske, sam sebe sam pismenom Izjavom morao proglasiti neperspektivnim. Po važećem Zakonu o službi u oružanim snagama RH, i da ništa posebno nisam učinio za Hrvatsku, trebao sam u tom vremenskom periodu napredovati nekoliko činova! Zašto i zbog čega sam to doživio kao čovjek, branitelj i ratni vojni pilot - još uvijek čekam odgovor, zaključuje Danijel Borović!?
- Vratili ste se 2005.godine s obitelji u rodni Kneginec, pored Varaždina. Sa suprugom Snježanom, napisali ste vrlo zanimljivu knjigu, zapravo životopis obitelji Borović pod naslovom „Prelet za Hrvatsku“. Knjigu ste posvetili generacijama mladih ljudi koji dolaze iza nas!
- Ta knjiga je zapravo dokument i svjedočanstvo o svemu što smo kao hrvatska obitelj prošli za vrijeme i poslije Domovinskog rata. Knjiga je tiskana i prigodno predstavljena javnosti u velikoj dvorani Ministarstva obrane RH 11.02.2020. godine uz obilježavanje 28.obljetnice mojeg legendarnog preleta nadzvučnim avionom MIG-21 iz BiH u Hrvatsku.
Napisala : Dubravka Vukoja
Fotografije: Danijel Borović
Članak je financiran sredstvima poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
