Pismo bez adrese

I danas redak za redom,
crnom tintom ispisuješ, pišeš i tugu iz oka brišeš,
ne znaš koju adresu da napišeš.
ON u nekoj nebeskoj ulici živi,
ni broja njegovog doma nemaš,
ništa više o njemu ne znaš.

Njegova duša u tvojoj duši još samo živi,
Njegovo ime uklesano u kamen sivi,
ti sinovi naši otišli su prvi.

Na tijelu izblijedjela crnina,
u životu neka tupa praznina,
nigdje više ni traga od sina.
Ostala nam samo Domovina,
bolom duša ispunjena,
sinova nada neostvarena.