Nemirni oblak,
nemirna zbivanja sluti.
Spušta se mrak,
negdje u meni,
vode se ratovi ljuti.

Godine kroz mene prolaze,
teške spuštaju se zjenice.
Bolne misli dolaze,
zar nakon rata ubiše mene?

Sebe umornoga gledam,
pa se Prištine i Pakraca sjetim.
Zašto da se predam,
zar bez metka ću umrijeti?

Gaze me kao mrava,
gaze moral i volju u meni.
Sva moja braniteljska prava,
ostala u sjeni,
svi mi, od svih zaboravljeni.

Čekam slomljen i šutim,
živimo neka čudna vremena.
Više brat nije bratu , brat.
Ne znam, ali slutim,
Da novi dočekat ću rat.

Zoran Smešnjak
  Domoljubni zapisi - Sve