Domovinski rat je važan dio naših života, tu su sjećanja, uspomene, traume i invalidnost koju nosimo i proživljavamo svaki dan. Biti dragovoljka i braniteljica prije svega  čast, ponos i hrabrost, vrline koje su imale samo rijetke i odvažne žene, svjesne da sudjeluju u povijesnom stvaranju Domovine.

Kako se rijetko spominje podatak da je u Domovinskom ratu sudjelovalo preko 22 tisuće  dragovoljki - s oružjem, skalpelom, mikrofonom, fotoaparatom, kuhačom…- odlučila sam kao dragovoljka, ratna novinarka i majka progovoriti o rijetkim ratnim liječnicama u projektu :„Ratne liječnice iz Domovinskog rata“. Neke od njih, pomalo zaboravljene od društva, posebno od institucija koje skrbe o braniteljskoj populaciji, ustaju i liježu s ratnim sjećanjima i posljedicama koje su ostavile duboki trag u njihovoj psihi. Prije tri desetljeća te mlade žene u ratni pakao vodila je ljubav prema Domovini i osjećaj pripadnosti, koji su morale zatomljivati cijeli život duboko u sebi zbog brutalnog jugo - komunističkog režima u kojemu je bilo opasno deklarirati se kao Hrvatica.

Ratni put nekada hrabrih mladih žena i majki a danas baka, zahvalnih Bogu i sreći što su među svojim obiteljima, ne bi stao u nekoliko knjiga o ratnim događajima koje su proživjele i svjedočanstvu svih trauma kroz koje su prošle.

Upravo zbog činjenice da smo mi, ratne novinarke i liječnice svjedokinje hrvatske žrtve, pred nama je misija svjedoka protiv zaborava dok smo god žive, a svaki pisani trag je ratni dokument o krvavom rađanju i oslobađanju Hrvatske od agresora.

Ratne liječnice zaslužuju posebnu pažnju i prostor u zapisima „Domovinskog rata“, poglavito zbog ekstremnih ratnih situacija na nepoznatom području i količine smrti u svakodnevnom spašavanju života bez osnovnih uvjeta i potrebnih lijekova. Kako su te rijetke heroine, danas pomalo umorne od životnih borbi, razočaranja zbog neostvarenih ideala i motiva, zbog kojih su i odabrale ratište, odlučila sam javno progovoriti o tim nepravedno zaboravljenim rijetkim ženama koje žive među nama.

Istinitim ispovijedima dragovoljki - ratnih liječnica iz Domovinskog rata, želim mlađoj generaciji približiti njihova razmišljanja o životu i današnjem društvu, fenomenu zaborava Domovinskog rata i braniteljske populacije te općoj otuđenosti među ljudima. Kroz razgovor „ Sestara po Domovinskom ratu „, želim čuti razmišljanja o trajnim životnim vrijednostima koje pomalo nestaju, kao što su: požrtvovnost, domoljublje, odgovornost i ljubav.
 

Napisala: Dubravka Vukoja

Članak je financiran sredstvima poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.

Datum objave: 29. 08. 2023.
  Novosti - Sve