Domoljubno-duhovno hodočašće u Škabrnju i Udbinu
Nikada ne smijemo zaboraviti naše najveće sinove i kćeri koji su dali svoje mlade živote za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, pomagati siromašne, bolesne, usamljene i obespravljene branitelje u Bjelovarsko- bilogorskoj i okolnim županijama samo su neki od naših ciljeva i životnih zadaća, kažu žene iz Udruge „Žene u Domovinskom ratu „ Bjelovarsko- bilogorske“ županije, koje su se upravo vratile sa domoljubno – duhovnog- humanitarnog putovanja iz Škabrnje i Svetišta Hrvatskih mučenika na Udbini.
Domovina u kojoj živimo je Svetinja nas i naše djece! Njezina, krvava povijest: patnja, ponižavanja i ubijanje ljudi, samo zato što su bili Hrvati, tragedija je naših obitelji kroz generacije. Domovinski rat u kojemu je konačno stvorena Hrvatska su dio nas i naših gena, ponos i čast koje duboko nosimo kroz život i nikada i nigdje ne smijemo zaboraviti tko smo, što smo i odakle smo. Bogu hvala, mi smo danas živi i živimo u zemlji odakle su naši duboki korijeni, i zato, dok god živimo, ne smijemo zaboraviti poginulu Hrvatsku mladost, najhrabrije Hrvatske kćeri i sinove, nevinu djecu i nedužne starce sklopljenih ruku, kojima su krvoločne srbočetničke zvjeri hladnokrvno „ubile“ živote. Zbog tih nesretnih duša, majki poginulih braniteljica i branitelja, djece i obitelji poginulih, misija članica udruge „Žene u Domovinskom ratu“ je da posjećujemo njihove grobove, masovne grobnice, spomen obilježja i gradove obavijene tugom zbog neprijateljskih zvjerstava koja su zavila u crninu gotovo sve obitelji naših razorenih gradova i mjesta: Škabrnje, Vukovara, Pakraca i Lipika…, čije rane nikada neće zacijeliti- istakla je predsjednica udruge, Dubravka Vukoja. Sve nas je manje, živih sudionika Domovinskog rata ali dok smo TU naša misija je NE ZABORAVITI grob niti jednog poginulog branitelja i braniteljice!
Legendarna braniteljica iz Škabrnje, Danka Dražina i general, Marko Miljanić, heroji su obrane Škabrnje. Dragi i ljubazni domaćini , detaljno su nas podsjetili na ratnu istinu i strahote koje su četnici i agresorska Srbija počinili u Škabrnji. Tijekom Domovinskog rata ubijeno je 105 ljudi, čak 5 posto od ukupnog broja stanovnika što je jedan od najvećih genocida je u ratu.
Dražina i Miljanić, danas kažu:“ Bog čini čuda, svi preživjeli Škabrnjani vratili su se u svoje domove kako bi bili uz grobove svojih najmilijih članova obitelji, Škabrnja se gradi i dolaze nove mlade obitelji , tako da danas imamo isti broj stanovnika kao i prije nesretnog rata. No, ono što je najvažnije, dodaju naši domaćini, u Škabrnji su prije Domovinskog rata, a tako je i danas živjeli samo Hrvati ! Neprijateljski plan, da nas sve likvidiraju i sravne sa zemljom našu Škabrnju, na sreću nije uspio! Toliko počinjenog zla i zločina u jednoj maloj općini kao što je naša, teško je i ne može se nikada oprostiti neprijatelju. Zbog tih činjenica i naših žrtava, ostajemo čvrsti u svojoj zajedničkoj odluci koju uvažava i naš mladi gradonačelnik Ivan Škara, da su svi neprijatelji Hrvatske, nepoželjni u Škabrnji - poručili su Dražina i Miljanić.“
I Škabrnja, kao i brojni drugi gradovi, općine i sela u Hrvatskoj, kroz povijest su od Turaka pa sve do Domovinskog rata sustavno napadani i razarani a Hrvati ubijani. Vjerujemo i želimo, zaključio je načelnik, Ivan Škara, da se više nikada Hrvatska tragična povijest neće ponoviti! O silini srbočetničke mržnje i neopisivoj brutalnosti, svjedoči i kip Gospe u Škabrnji, kojoj su četnici odsjekli glavu sa sjekirom! Sretni smo, kaže Škara, da danas imamo isti broj stanovnika, 1995, kao i prije Domovinskog rata, što znači novi život, razvoj gospodarstva i sigurnu budućnost za sve mlade koji žele živjeti u Škabrnji- kaže načelnik Škara.
UDBINA i Crkva hrvatskih mučenika, bila je drugi dio misijskog domoljubnog putovanja članica i simpatizera udruge „Žene u Domovinskom ratu“ BBŽ-a. Otvorenog srca punog ljubavi, posebno kada su u pitanju braniteljice i branitelji, dočekao nas je župnik, velečasni Josip Šimatović, koji je podsjetio na bolnu sudbinu Udbine u kojoj nikada Hrvati nisu imali mira, agresori su se izmjenjivali, rušili, palili i ubijali nedužni narod, a Hrvati branili svoju grudu rodne zemlje. Titovi partizani i četnici, uništavali su i konfiscirali imovinu domaćeg stanovništva, groblja su preoravali i rušili crkve. Nažalost, još uvijek je puno nepravdi i nelogičnosti, kaže vlč. Šimatović, iako je Hrvatska pobjednica u Domovinskom ratu.
Crkva Hrvatskih mučenika danas je simbol ponosa, patnje i prkosa Udbine i cijele Hrvatske, kojoj svakodnevno hodočaste brojne braniteljske udruge iz cijele Hrvatske, kako bi se pomolili za braniteljske duše, ratnike i mučenike, zahvaljujući kojima danas imamo slobodnu Hrvatsku!
Na kraju domoljubno- duhovnog puta, nakon svih dubokih dojmova, koje su svjedoci i sudionici ratnih strahota u Škabrnji, svjedočili, braniteljicama i braniteljima te sudionicima hodočašća, koji su po prvi put posjetili drugi „Vukovar“- Škabrnju, je jedinstven : „ 18. studenog, treba doći u Škabrnju i pokloniti se istini, povijesti i stradanju Hrvatskog naroda u Domovinskom ratu“!
Napisala: Dubravka Vukoja
Foto: Žana Špoljar
